Te 4 aktivnosti su:
Šta me boli kada to radim? Jebi ga, ovo je očigledno
Šta me zadovoljava kada to ne radim? Ustvari, ništa me ne zadovoljava, ustvari, zadovoljava me činjenica da mi niko ne buši ništa po ustima.
Koliko će me koštati ako to ne radim? Zubi će mi otići u kurac, najvjerovatnije. Ko zna možda i to što imam tu neku nadutost je posljedica lošeg žvakanja. Ostali organi, koji već polako počinju da kaskaju, će takođe nastradati. Kad tad ću morati da ih radim, a svakim danom cijena će biti veća, a ono što se mogne spasiti manje.
Koliko ću dobiti ako to uradim? Kvalitet života! Još jedan prilog istrajavanju u onome što zacrtam. Prelazak u viši rang takmičenja. Samopouzdanje.
Šta me boli kada to radim? Oduzima mi vrijeme. Ima nešto bitnije što radim.
Šta me zadovoljava kada to ne radim? Autodestrukcija. Volim ništa ne raditi.
Koliko će me koštati ako to ne radim? Izgubiću poslovni ugled kod ljudi od kojih mi zavisi budući posao. Oni će u najboljem slučaju izgubiti motivaciju. Udaljavam se od svog primarnog cilja: Samostalan i isplativ posao.
Koliko ću dobiti ako to uradim? Ulazak u posao, u prvu ligu. Steći ću rutinu korištenja novih alata pri vođenju projekta, znači postajem kvalifikovan za rukovođenje. Novi projekti će se lakše shvatati.
Šta me boli kada to radim? Nemam vremena da pročitam. Bojim se da čitanjem toga neću ugroziti neku drugu stvar, za koju onda neću imati vremena.
Šta me zadovoljava kada to ne radim? Ništa me ne zadovoljava, osim što trošim vrijeme na gluposti, pa onda nemam za bitne stvari.
Koliko će me koštati ako to ne radim? Za više stvari od ovoga što trenutno radim i nemam vremena. Ne mogu više da postignem od ovoga gdje sam sada i od ovoga što sada uspijem da uradim u toku jednog dana.
Koliko ću dobiti ako to uradim? Samo Bog zna šta ću sve moći da uradim, ako se ispravno organizujem. Kada je vrijeme u pitanju, tu smo svi na planeti ravnopravni, bez obzira bio bogat, siromašan, pametan, hendikepiran... Svi imaju 24 sata u danu, pa daj onda da ih iskoristim što je moguće bolje! Imaću vremena i za čitanje drugih knjiga, jer ću da bih čitao ovu knjigu, napraviti vremenskog mjesta za ostala čitanja.
Šta me boli kada to radim? Pored toga što malo spavam... ne znam šta bih još trebalo da navedem
Šta me zadovoljava kada to ne radim? Duže spavam, što mi čini veliko zadovoljstvo uzevši u obzir da malo spavam pa mi i to što spavam pola sata duže, mnogo znači.
Koliko će me koštati ako to ne radim? Prvo neću moći dolaziti na vrijeme na posao, a pitanje je i da li ću svu jutarnju higijenu obaviti. Svaki dan pola sata više, to je 182,5 sati godišnje, a to je jedna mjesečna plata. Malo li je? Izgubim godišnje jednu platu, zato što ne ustajem u 6:30 !?!?
Koliko ću dobiti ako to uradim? Imaću više vremena, čitav 1 mjesec u 12 mjeseci, a šta se sve može u jednom mjesecu uraditi! U ovom sveopštom nedostatku vremena, to je super stvar.
Ustao sam u 6:30 i, za razliku od jučerašnjeg, dana ovaj je počeo dobro. Stigao sam na vrijeme na posao i sve jutarnje obaveze obavio na vrijeme. Na poslu i pored puno obaveza, sve je išlo glatko i onda oko 9 nazovem sud da provjerim da li je neki predmet pravosnažan (da znam da li da plaćam kaznu ili ne).
Javi mi se neki čovjek, i ja njemu odmah objasnim da mi treba informacija u vezi nekog predmeta, a on me odmah prebaci dalje. Pomislih da je to ustvari neki portir ili proxy za ostale radnike suda. Sada mi se javi neka žena kojoj sam primjetio neku nervozu, valjda od previše posla (oni koji ne znaju raditi, a moraju, oni imaju uvijek najviše posla, jer za ono što traba uraditi u jednom danu, njima treba 3 dana). Ženi sam takođe rekao da mi treba informacija u vezi predmeta, ali me žena odpili i reče da nazovem kasnije jer, trenutno, ne može sada da izađe iz aplikacije (hm... tada sam skontao da sam u pravu kada sam pomislio da ne zna raditi, a dali joj posla i to za računarom). Nekako sam se zakačio za tu njenu nervozu i prenio je na sebe u želji da uđem u neki konflikt sa njom. Nazovem ti ja za 10 minuta, i onaj me portir opet prebaci negdje, gdje mi se nisu javljali, a zatim su mi spuštali slušalicu, ono čim je podignu. To je trajalo sve do pola 10, znači pola sata! Da bi se na kraju smilovali i javili, ali ni tu nije kraj. Javila mi se žena, pa sam ja pomislio da je to ona ista, međutim nije bila i pošto sam joj rekao šta mi treba i da sam već pričao sa njom, ona mi reče, kako nisam sa njom pričao i kako ja trebam nazvati lokal 143. Rekoh joj da me prebaci ona sa svog telefona na 143, kako ne bi morao ponovo da zovem, međutim žena reče da to ne može! Čuj ne može! Dobro.
Nazovem ti ja po zadnji put, sada već iznerviran, ali se još uvijek držim i javi mi se opet neko žensko na lokalu 143 i ja ponovo, po ko zna koji put, kažem da mi treba informacija u vezi jednog predmeta. Žena mrtva hladna reče kako se preko telefona ne daju informacije o predmetima!!!! Ja već do tada i pticama na grani rekao da mi treba informacija u vezi jednog predmeta, a niko od njih mi nije rekao da se informacije ne daju. Sad sam pukao skroz i počeo se, doduše uljudno, svađati sa njom, sve više i više povišavaljući ton. Čitavu diskusiju sam je nasjecao i bio gornji dok ona nije pitala „Sa kim imam razgovaram?“ poslije čega sam ja automatski odgovorio „Šta Vas briga!“ i zalupio slušalicu.
U suštini, ona je pobijedila, jer je uspjela da me odjebe, a ja sam uplašen spustio slušalicu. Kladim se da je poslije toga rekla nešto u stilu, „Tako ja sa njima, samo ih pitam za ime i prezime i oni podviju rep“. Stvarno se i jesam uplašio, ali ne želim da ostanem u tom osjećaju ili još gore u nekom samosažaljenju (npr: joj koji sam ja jadnik...), pa sada razmatram šta iz ovoga svega mogu da naučim. Trebalo bi da se ne plašim takvog pitanja, nego bi trebalo da mogu da i ja sa pitanjem napadnem sa pitanjem. Tako, recimo, rade svi od moje žene, uključujući i nju, tako da imam od koga da naučim.
Zaključak priče jeste da ne podvijam rep nego kada se desi ovako nešto, odgovorim istom vrstom napada.
Ništa nisam završio od aktivnosti koje sam gore naveo, ali ponešto isplanirao i preduzeo. Odlučio sam da knjigu čitam minimalno 15 minuta dnevno, počevši od sutra. I da ću je pokušati čitati i ujutro, kada budem imao vremena, prije nego mi ćerkica se probudi. Nazvao sam kuma zubara da zakažem pregled, a on, pošto mu se ne radi, me odpili i reče da se javim za 10 dana. A ja jedva dočekao.
Radio i odradio čitav oktobar, nadam se da ću sutra stići odraditi novembar. Ne znam ni da li imam sve podatke, vidjećemo sutra
Sve u svemu započeo sam obje aktivnosti koje sam odugovlačio.
Nisam na vrijeme došao na posao. Nisam stigao oprati zube jutros. Noge nisam baš najbolje namazao kremom, iako sam namazao. Sve zbog toga što nisam ustao ranije. Za sada uvodim da ustajem u 6:30 obavezno.
Našli smo ključ od ormara sa brojilima i skontao sam da nam je brojilo baždareno 1989 godine. Najbolje je da dođu i baždare brojilo. Već me plaše da će odziv biti spor i da ću morati platiti za baždanjenje. Za ovo se obavezno raspitati prvo u Plavoj Sferi, a onda i u call centru elektro distribucije.
Novi plan za putovanje je Amerika. Treba poslati što više mailova za Ameriku, odnosno poznanicima u Americi. Ideja je da se obiđe Florida, Karibi i New York za 15 dana.
| « | Januar 2009 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |